Zašto postajemo ovisni o drugoj osobi?

Zašto postajemo ovisni o drugoj osobi?

Objavio Čarobna šuma dana 13.12.2013.

Piše: Eckhart Tolle

Zaljubljeni ste u partnera. To je u početku stanje koje izaziva duboko zadovoljstvo. Osjećate se iznimno živo. Postojanje vam je iznenada postalo smisleno jer ste nekome potrebni, netko vas želi i daje vam osjećaj da ste posebni, a i vi u partneru budite iste osjećaje. Kad ste zajedno osjećate se cjelovitim. Taj osjećaj može postati tako snažan da ostali svijet nestaje i postaje beznačajnim.
Međutim, možda ste u snazi tih osjećaja također primijetili i veliku potrebu i sklonost vezanosti. Postali ste ovisni o drugoj osobi i ona na vas djeluje kao droga. U zanosu ste kad vam je droga dostupna, ali čak i mogućnost ili pomisao da te osobe nema pokraj vas može izazvati ljubomoru, posesivnost, pokušaje manipulacije putem emocionalne ucjene, okrivljavanje i optuživanje – a to je strah od gubitka. Napusti li vas partner, možda će se u vama javiti vrlo snažan osjećaj neprijateljstva ili duboka tuga i očajanje. Ljubavna nježnost u trenutku se može preobraziti u divlji napad ili smrtonosnu tugu. Gdje je sada ljubav? Može li se ljubav u trenutku preobraziti u svoju suprotnost? Je li to uopće i bila ljubav ili samo ovisnička vezanost?

Razlog zbog kojeg je romantična ljubav tako snažno iskustvo za kojim tragaju svi ljudi jest u tome što se doima kao da takav odnos nudi oslobođenje od stanja duboko ukorijenjena straha, potrebe, nedostatka i nepotpunosti koje predstavlja dio ljudskoga života u svom neotkupljenom i neprosvijetljenom stanju.
Očito je kako na tjelesnoj razini niste cjelina, niti ćete ikada to biti: vi ste ili muškarac ili žena, što znači kako ste polovica cjeline. Na toj se razini čežnja za cjelovitošću – za povratkom jednoti – očituje kao privlačnost između muškarca i žene, kao muškarčeva potreba za ženom i ženina potreba za muškarcem. To je gotovo neodoljiv poriv za sjedinjenjem sa suprotnim energetskim polaritetom. Korijen toga tjelesna poriva je duhovni: čežnja za okončanjem dvojstva, za povratkom u stanje cjelovitosti. Seksualno združivanje najviše je što na tjelesnoj razini možete postići kako biste osjetili to stanje. Zato je seksualnost najdublje iskustvo u tjelesnu carstvu koje vam pruža najveće zadovoljstvo. Ali, seksualno združivanje tek je prolazni uvid u stanje cjelovitosti, tek trenutak blaženstva. Sve dok nesvjesno tragate za seksom kao sredstvom koje će vam donijeti spasenje, vi pokušavate okončati dvojstvo na razini oblika, gdje ga ne možete pronaći. Osjećate Tantalove muke pri doživljaju kratkih uvida u rajsko stanje, ali nije vam dopušteno da ondje i ostanete, te se ponovno vraćate svome necjelovitom tijelu.
Na psihološkoj razini osjećaj nedostatka i nepotpunosti je, ako ništa drugo, još veći nego na tjelesnoj. Sve dok se poistovjećujete s umom, osjećaj za vlastito ja crpite iz vanjskoga svijeta. Time hoću reći kako osjećaj za ono tko jeste dobivate iz stvari koje, u konačnici, nemaju nikakve veze s tim tko jeste: društvena uloga, imetak, vanjski izgled, uspjesi i neuspjesi, sustavi uvjerenja i tako dalje. Ego, odnosno lažno ja koje je stvorio um, ranjivo je i nesigurno te uvijek traga za novim stvarima s kojima bi se mogao poistovjetiti, kako bi imao osjećaj da postoji. Ali ništa mu nikada ne može pružiti trajno ispunjenje. Strah postoji i dalje, kao i osjećaj nedostatka i potrebe.

Zaljubljenost

No, tada se pojavljuje osobit odnos. Čini se kako predstavlja odgovor na sve probleme ega te kako mu ispunjava sve potrebe. Barem se tako doima na početku. Sve ono na čemu ste dotad temeljili osjećaj vlastitog ja sada postaje relativno beznačajno. Sada imate jednu jedinu žarišnu točku koja sve nadomješta, daje smisao vašem životu i kojom određujete svoj identitet: a to je osoba u koju ste zaljubljeni. Više niste odvojeni djelić u ravnodušnom svemiru ili vam se barem tako čini. Vaš svijet sada ima središte: voljenu osobu. Činjenica da je to središte izvan vas i da se, tako, vaš osjećaj vlastitog ja još temelji u vanjskom svijetu, u početku vas ne zabrinjava. Važno je samo to što pozadinski osjećaji necjelovitosti, straha, nedostatka i neispunjenosti, koji su tako karakteristični za stanje ega više ne postoje. Ali, je li uistinu tako? Jesu li ti osjećaji nestali ili i dalje postoje ispod sretne površinske stvarnosti?
Ako u odnosima doživljavate i “ljubav” i suprotnost ljubavi — napad, emocionalno nasilje i slično – tada je vrlo vjerojatno da ste ljubav zamijenili vezanošću ega i ovisnošću. Ne možete partnera u jednom trenutku voljeti, a u sljedećem ga napasti. Istinska ljubav nema suprotnosti. Ima li vaša “ljubav” suprotnost, tada to nije ljubav, nego snažna potreba ega za potpunijim i dubljim osjećajem vlastitog ja, potreba koju partner privremeno ispunjava. To je ono čime ego zamjenjuje spasenje, a tijekom kratkog razdoblja uistinu i nalikuje spasenju.
Ali, dolazi trenutak kad se partner počinje ponašati drukčije, kad više ne ispunjava vaše potrebe ili, bolje rečeno, ne ispunjava potrebe vašega ega. Osjećaji straha, boli i nedostatka, koji su sastavni dio svjesnosti ega, što ih je “ljubavni odnos” prekrio, sada se ponovno pojavljuju. Upravo kao i kod svake druge ovisnosti, u zanosu ste kad vam je droga dostupna, ali neminovno dolazi trenutak kad droga više ne djeluje. Kad se ti bolni osjećaji ponovno pojave, osjetit ćete ih još snažnije nego prije, a istodobno ćete partnera smatrati uzrokom tih osjećaja. To znači da osjećaje projicirate prema van i napadate drugoga sa svim onim divljim nasiljem koje je dio vaše boli. Takav napad može probuditi partnerovu vlastitu bol te bi vam mogao uzvratiti udarac. U tom trenutku ego se još nesvjesno nada kako će njegov napad ili pokušaji manipulacije biti dovoljna kazna da partnera navedu da promijeni ponašanje, tako da ga ponovno možete iskoristiti za prikrivanje svoje boli.

Ovisnost je ovisnost

Svaka ovisnost izrasta iz nesvjesnog odbijanja da se suočite s vlastitom boli i da prođete kroz nju. Svaka ovisnost počinje bolom i završava bolom. Kakva god bila tvar o kojoj ste ovisni – alkohol, hrana, dopuštene ili zabranjene droge ili druga osoba – vi se koristite nečim ili nekim kako biste prikrili svoju bol. Zato se nakon početnog zanosa javlja tako mnogo nesreća i boli u intimnim odnosima. Bol i nesreću ne uzrokuju odnosi. Oni iznose bol i nesreću koja već postoji u vama. To čini svaka ovisnost. Svaka ovisnost doseže točku kad vam više nije korisna, a tada se bol javlja još snažnija nego ikada.
Iz toga razloga većina ljudi uvijek pokušava pobjeći iz Sadašnjeg trenutka i traga za nekom vrstom spasenja u budućnosti. Prvo sa čim bi se mogli susresti usredotoče li pažnju na Sadašnji trenutak njihova je vlastita bol i upravo se toga plaše. Samo kad bi znali kako je lako u Sadašnjem trenutku dobiti pristup moći prisutnosti koja rastvara prošlost i bol, stvarnosti koja rastvara privid. Samo kad bi znali koliko su blizu vlastitoj stvarnosti i Bogu.
Izbjegavanje odnosa u pokušaju izbjegavanja bola također nije odgovor. Bol je svejedno prisutna. Tri neuspjela odnosa u tri godine vjerojatnije će vas prisiliti da se probudite nego što bi to učinile tri godine koje biste proveli na pustom otoku ili zaključani u sobi. Ali, ako biste u svoju osamljenost uspjeli unijeti intenzivnu prisutnost, i to bi bilo korisno.
[ulomak iz knjige Moć sadašnjeg trenutka Eckharta Tollea]

source: http://carobna-suma.com/2013/12/13/zasto-postajemo-ovisni-o-drugoj-osobi/#more-13001