Tajne Ljubavi
Od postanka, na Zemlji je živjelo 100 milijardi Ijudi, svi oni su voljeli. Sada na Zemlji živi oko 7 milijardi Ijudi. Svi oni vole ili žele da vole. Ljudi žive zbog Ijubavi, pjevaju zbog Ijubavi, plešu, pišu o Ijubavi, oni ubijaju zbog Ijubavi i umiru zbog Ijubavi. Ljubav nas pokreće i opredjeljuje našu sudbinu. Ljubav je spontana, nelogična, nematerijalna.
Mi tražimo Ijubav, i možda je ne možemo uvijek dostići. Za nas, ona simbolizuje stanje sreće, realizaciju nečega što želimo da budemo i što pronalazimo. No, Ijubav je često veoma složena. Laž, odanost, Ijubomora, uživanje, prevara, niko ne zna kakva će biti tvoja priča i kako će se završiti. Međutim, svi znaju kako je ona počela. "Svi koji se zaljube", tvrdio je španski filozof Hoze Ortega i Gaset, "zaljubljuju se istovjetno, pametan i glup, mlad i star, buržuj i umjetnik. Ljubav, istovjetno dolazi svima. "
Ona vas okupira. Sve okolo nestaje vrijeme, novac, ugled, razonoda, obaveze. Nestaje sve što zanima Ijude u normalnom stanju, jer ste očarani tim licem, pogledom, tijelom, siluetom, glasom, samim prisustvom voljene osobe. Osjećate nevjerovatnu energiju, možete šetati, noću razgovarati do zore.
Karl Gustav Jung svjetski poznat psihijatar i filozof, uveo je pojam "kolektivno nesvjesno" i mnoge druge naučne termine, a samo za Ijubav, kaže riječi koje su daleko od nauke: "To nije pomućenje uma, a da li je umjesna uopšte ovdje riječ " um ". To je i svjetlost i tama, čijeg kraja nema i neće biti. I niko neće pobjeći toj tajanstvenoj sili. " Drugim riječima, svi smo mi osuđeni da volimo, ne znajući sa čim imamo posla.
"Ljubav nije od ovoga svijeta," govorio je drevni grčki filozof Platon, "ona nije ovdašnji cvijet. Voljeti znači približiti se tajni, a približiti se tajni, ne znači i spoznati je. "
Prije nekoliko godina u univerzitetskim centrima Njujorka pojavilo se neobično saopštenje. Ljudima koji smatraju da su zaljubljeni predloženo je da dođu u istraživački centar gdje bi naučnici pomoču specijalnog skenera, zavirili u njihov mozak, i razjasnili šta se tamo dešava. Fundamentalna nauka se nadala da će zabilježiti i objasniti neobašnjivo. Prije skeniranja, svima koji žele da učestvuju u eksperimentu, ponuđeno je da popune specijalne ankete. Naučnici su trebali da se uvjere da li su oni zaista zaljubljeni. Da li često dodirujete jedno drugo? Da li koristite zajedničke stvari? Da li gledate jedno drugo u oči? Ljudi koji su odgovorili sa "da" na sva ta pitanja, su zaljubljeni.
Posle uspješno popunjene ankete, ispitanici se smještaju u skener. Ispitaniku pokazuju fotografiju voljene osobe ili predlažu samo da pomisli na nju. Na ekranu monitora, jasno se vide procesi koji se pri tom dešavaju u mozgu. U njihovom mozgu su se dešavale mnoge stvari. Jedna od najvažnijih stvari koja se dešavala u mozgu je aktivnost malog sistema u osnovi mozga, u subkortikalnoj oblasti. Neurobiolozi je zovu subkortikalna zona velikog mozga. Ona se razvila u procesu evolucije, da bismo mogli naći hranu i vodu i da shvatimo da su hrana i voda to što nam je potrebno.
U istraživanju se otkrilo da je ta subkortikalna zona velikog mozga aktivna tokom zaljubljenosti. To je bilo veoma važno otkriće. Ta najstarija zona velikog mozga, odgovorna je za naše osnovne potrebe. Potrebe, za hranom, vodom, kiseonikom snom i zaštitom od ekstremnih temperatura. Kako Ijubav može biti povezana sa potrebom za hranom i vodom? Ako se bolje razmisli, Ijubav je isto tako životno značajna za Ijude. Ponekada samo zbog jedne riječi Ijubav nas može stajati gotovo života.
Naslednik kineske impreatorske porodice, Aisin Džulu, dvanaest godina je proveo u emigraciji, gdje se zatekao posle studentskih nemira 1989. godine. Tamo u Evropi Aisin Džulu je upoznao svoju Ijubav. To je bio srećan par. Kada se politička situacija u Kini promijenila 1995. godine, Aisin Džulua su pozvali u domovinu. Njegov položaj naslednika imperatorske porodice zahtijevao je u skladu sa tradicijom, da bude sa svojim narodom.
Ona ga je ispratila na aerodrom: " Ja i moja Ijubav ćuteći smo gledali jedno u drugo, između nas se pojavio unutrašnji skriveni razgovor. Ja sam na engleskom i njemačkom jeziku ne otvarajući usta, cijelo vrijeme vrištao: "Možemo li se ponovo sresti. ". U tom trenutku mi je prosto nedostajalo milosti da se okrenem i da je pogledam još jednom. Da sam se okrenuo da je pogledam, ja bih samo pocijepao svoj pasoš i avionsku kartu. Brzo sam ušao u avion i poletio nazad u domovinu.
Nijesam joj tada rekao: "Ja te volim". Nije lako izgovoriti te tri riječi. Svaki put u dubokoj noći kad se sve smiri, njezin lik i osmjeh momentalno mi isplivavaju ispred oči. Samo zbog tih misli živim, usamljen, već dvanaest godina. Ja sam neizmjerno vjeran i predan voljenoj."
Kad se posmatraju aktivnost velikog mozga kod čovjeka koji je jako zaljubljen vidi se da su aktivne te zone velikog mozga koje su obično povezane sa funkcijom za dobijanje zadovoljstva. To su iste te oblasti koje se aktiviraju pod dejstvom kokaina. I fiziološki i po ponašanju jaka zaljubljenost je slična narkomaniji. Najviše liči na zavisnost od kokaina, zbog dopamina, koji je i uzrok zavisnosti.
Zašto želimo Ijubav? Zato što je ona prijatna, tvrde naučnici, zahvaljujući dejstvu određenog niza hormona. Stanje euforije izaziva dopamin. Nivo dopamina se naglo povećava kada je čovjek zaljubljen. Naročito u zoni mozga koja je odgovorna za podsticanje i nagradu, čini nam se kao da smo dobili veliku nagradu. Reakcije tijela su direktno povezane sa drugim hormonom - noradrenalinom.
" Dragi moj pomoli ruku svoju kroz rupu,
a što je u meni ustrepta od njega.
Ja ustah da otvorim dragom svome,
a s ruku mojih pokapa smirna,
i niz prste moje poteče smirna
na držak od brave."
(Iz knjige "Pjesma nad pjesmama" od Solomona, peta glava, VllI vijek p. n. e.)
"U trenutku otkrio ti se smisao svega zvijezde su postale bliže, trava svetlija, nešto te obuhvatilo, i ponijelo daleko, daleko. " (Novela "Cvijeće u Limbu". Japanski pjesnik Sokyu Genyu, XX vijek.)
"Osjećaš da letiš. Osjećaš da živiš. To je Ijubav. " To je to stanje koje te uzdiže iznad zemlje, omogućava ti da poletiš, a kada si poletan možeš mnogo toga da učiniš. Shvataš da u tebi postoji energija, koja nema granica. Odmah osjetite razliku, istog dana kad se zaljubite. Od dana kada se zaljubite sva vaša priroda se mijenja.
"Draga, ti si moja svjetlost" kaže se u irskoj pjesmi o tom šta se dešava sa čovjekom kada je zaljubljen. Postaje nam nevažno šta se dešava okolo, i potpuno nam je nepotrebno da razgovaramo sa drugim Ijudima. Spremni smo da prekinemo rodbinske veze, uništimo prijateljstva, ako su oni prepreka da bi bili blizu voljene osobe. Da promijenimo državljanstvo, društveni status, pogled na život i sve to zbog voljene osobe. Sličan pogled na svijet naziva se ograničenost. Drugim riječima, zaljubljen čovjek postaje glup. Pogled postaje svetlucav i mek, a usta su blago otvorena u neodređenom osmjehu, koji stalno titra na usnama.
Ali, zašto nam priroda sve to radi? Priroda nam je dala mogućnost, da se usresredimo na jednog partnera i da osjetimo stanje euforije. To je energetski najefikasniji način za očuvanje vrste.
Zakon produženja vrste, smatra se najmoćnijim od svih zakona žive prirode. Naučnici vjeruju da je Ijubav neodvojiva od toga čemu služi. To je ono što nas primorava da idemo naprijed da proizvodimo djecu i obezbjeđujemo čovječanstvu novu krv.
"Blagodarim vas u dubini srca za očajanje kome ste vi uzrok. " Čitamo u jednom pismu iz 1655. godine. Portugalska monahinja Marijana Alkoforado saopštava primaocu čije je ime nepoznato: "Ja vas volim tako, kako samo i treba voljeti, beznadežno. ". Kakva je veza između razmnožavanja i Ijubavi monaha? Čime se može objasniti činjenica da Ijubav relativno često dolazi Ijudima koji ne trebaju da rađaju djecu. Znači li to da iznad zakona produženja vrste, postoji neki još moćniji zakon.
Naučnici pokušavaju da razjasne zašto se zaljubljujemo u jednu konkretnu osobu, a ne u drugu. Zašto baš on, a ne neko drugi? Koje osobine daju prednost njoj u odnosu na sve ostale? Koje specifične osobine treba da posjeduje čovjek da bi ga neko volio? Ispostavlja se da je dovoljno biti samo čovjek. Lijep ili ružan, dobar ili loš, nema značaja. Čak i prestupnik može biti od nekog voljen.
Veliki car Solomon, od Boga nagrađen nevjerovatnom mudrošću koji je znao odgovore na sva pitanja, priznao je svom narodu da četiri stvari ipak nije mogao da razumije: Put zmije po kamenu, put broda po moru, put orla na nebu i put muškarca prema ženi.
Istraživači fenomena Ijubavi obratili su pažnju na to da se Ijudi često zaljubljuju pod sličnim okolnostima. Neki od zaljubljenih su se sjetili, da je pojavi osjećanja prethodila opasna situacija. Naučnici su sproveli eksperiment. U prvom slučaju ispitanici su prelazili rijeku, preko oštećenog mosta, koji se u bilo kom trenutku moga srušiti. U drugom slučaju to je bilo dovoljno stabilna konstrukcija. U prvom slučaju na havarisanom mostu, vjerovatnoća pojave romantičnih veza bila je veća nego u drugom slučaju.
Tako možete povećati mogućnost zaljubljivanja povećanjem nivoa dopamina. Jedan od načina da se to uradi je povećati nivo opasnost ili uvesti neku novinu. Naučnici su takođe primijetili da se nivo dopamina povećava kod čovjeka kad on samo gleda film, čita knjigu ili sluša pjesmu o Ijubavi. To svojstvo u nauci se zove - teorija uma. To je sposobnost čovjeka da doživljava ne svoju, već tuđu Ijubav. Ta sposobnost je svojstvena samo čovjeku, bez nje ne bi bilo nikakvog smisla za Ijubav u literaturi, zato što ne bismo osjećali Ijubav koju vidimo kod drugih Ijudi.
Pošto je osjećaj koji se pojavljuje kod čovjeka u periodu zaljubljenosti direktno povezan sa hemijskim procesima, koji se dešavaju u mozgu, naučnici su postavili sebi pitanje: Može li se izazvati Ijubav pomoću inekcije hormona? Uslijedilo je niz eksprimenata. Nikada nije nađena pravilna kombinacija sastojka koja bi primorala jednu osobu da se zaljubi udrugu. Može se izazvati uzbuđenje u tijelu, ali da se bude zaljubljen, to zahtijeva nešto više od same hemije.
Seks može postojati nezavisno od Ijubavi, jer Ijudi mogu da imaju seks i zadovoljstvo od njega, čak i ako nijesu zaljubljeni. Da bi zaključili šta se dešava tokom seksa u laboratoriji profesora Korotkova su sprovodili eksperiment.
Korotkov: "Ispitanici, mladi muškaraci i žene bili su u zatvorenoj prostoriji. Bile su im prikopčane štipaljke i mi smo jednostavno na ekranu monitora posmatrali fiziološku reakciju."
Zaključak koji su donijeli naučnici prije svega odnosi se na muškarce. Ako je to "mehanički seks" energetika naglo pada, do stresnog stanja.
Korotkov: "To jest, seks zbog seksa iscrpljuje i troši. Nekoliko puta smo ponovili sličan eksperiment iako je on dosta složen. I svaki put kriva energetskog bljeska na monituru je pokazivala da u slučaju odsustva Ijubavi za vrijeme fizičke bliskosti, sva energija od muškarca prelazi ženi. Muškarac ostaje prazan. Kada je seks dio Ijubavi, tada on dovodi do rasta ogromne energije, i kod muškarca i kod žene. To je moćno stanje koje potom daje stanje potpunog zadovoljstva, poleta i osećanje da je to bilo nešto posebno."
Savremena nauka istražujući stanje romantične zaljublenosti i čitav spektar hormona povezanih sa njom dokazuje: Ljubav, je to što utiče na cio naš život. Zaljubljeni Ijudi žive duže.
Doktor biologija Andreas Bartels, istražuje oksitocin hormon koji povezuje dvije osobe. On se tako i zove "hormon vezanosti". Istraživanja su sprovođena na stepskom lemingu, oni se razlikuju od ostatka svojih rođaka time što formiraju par, vole da žive u istoj rupi, a nakon rođenja mladih postaju nježni i brižni roditelji. Kao što se očekivalo, u njihovoj krvi je otkriven oksitocin. Sve životinje koje su sklone monogamiji, imaju u hemiji svog mozga, ovaj hormon. U slučaju kada su se oksitocinski receptori ili lučenje oksitocina u krv blokirani, vezanost trenutno nestaje.
Postavlja se pitanje: Da li je Ijubav moguća bez oksitocina? Ne, Ijubav je tada nemoguća. No, svi mi imamo oksitocinske receptore Znači mi smo voljeli i voljećemo. Voljeće i ti Ijudi koji ne vjeruju u Ijubav, ili misle da nijesu sposobni za nju. Pošto je u nas založen ovaj mehanizam, niko neće uspjeti da izbjegne Ijubav. Oksitocin takođe ima značaj u društvenim djelatnostima ako uvodite ili dajete oksitocin u vidu nazalnog spreja drugim Ijudima oni će vam više vjerovati. A ako osjetit nečije povjerenje vaš nivo oksitocina će se takođe povećati. Čovjek sa povišenim nivoom oksitocina, to jest čovjek koji se nalazi u stanju zaljubljenosti na podsvijesnom nivou izaziva povjerenje kod Ijudi. Mi ne razumijemo uzrok te pojave, no to su prosto činjenice.
Čovjekov mozak funkcioniše na taj način, da kada je u stanju Ijubavi ne može obmanjivati ili biti licemjer, ne može se misliti jedno a govoriti drugo. Ako obmanjujemo blisku osobu, mi je ne volimo. Dakle, ako bi mogli zamisliti svijet bez Ijubavi tada i povjerenja u njemu takođe ne bi bilo.
Svaki put kada se zaljubimo, čini nam se da je to zauvijek. Ali, prije ili kasnije, euforija nestaje, a sa njom, po pravilu, i želje da se bude zajedno.
Zašto čovjek ne može tokom cijelog svog života da bude u stanju zaljubljenosti? Zašto smo stvoreni tako da se romantična Ijubav u nama rađa, živi i umire? Postoje tri istraživanja koje izučavaju osjećanje snažne romantične Ijubavi. I svi oni ukazuju po pravilu, da se ljudi nalaze u takvom stanju od 18 mjeseci do 3 godine. Biolozi to objašnjavaju tim da su tri godine dovoljne, da se vaše dijete rodi i ojača. Ako ostanete sa partnerom duži period, to već nije biologija. Ako vaše srce u blizini voljenog ne ubrzava ritam i vi mirno spavate noću, to već nije romantična Ijubav.
Otvoriti se drugoj osobi, otvoriti se svijetu, to je Ijubav. Pored tog stanja postoji i druga suprotna strana. U Ijubavi, mi postajemo ranjivi. Lako nas je uvrijediti, još lakše prevariti. Ljubav razoružava, lišava ambicije, volje. Ti više ne pripadaš sebi. Postoji samo nada da će te drugi prihvatiti. A tebe gotovo da nema. Mnogi Ijudi kad su spoznali Ijubav, posle toga su dugo plakali, ne shvatajući u čemu je stvar. No, možda to nije Ijubav, to može biti egoizam, to jest ono što mi zovemo strašću.
Ljubomora je jedna od najsnažnijih emocija. Na engleskom je zovu "zelenooka boginja" ona može da bude opsesivna. Između Ijubomore i Ijubavi obično se stavlja znak jednakosti. Međutim, naučnici su otkrili da su za ta stanja odgovorni različiti djelovi mozga. Tomografska istraživanja pokazuju da kod mnogih Ijudi zahvaćenih Ijubomorom, potpuno nedostaju znaci Ijubavi.
U pravoj vezi, ako zaista volite osobu i znate da će ona biti srećna sa nekim drugim, vi ćete se odreći nje. Vi ćete reći: "Ja ću otići, jer mi je stalo do tvoje sreće, više nego do svoje sopstvene. " Kako Kinezi kažu: "Ako si ti srećan, znači i ja sam srećan. ". To jest, pravo osjećanje je kada si spreman da daš svoju Ijubav na dar: "Radi sve što želiš, ako te to čini srećnim. ".
U nacionalnoj biblioteci u Atini čuvaju se stari tekstovi koji sadrže misli o Ijubavi. Bibliografi vjeruju da oni pripadaju starogrčkom filozofu Platonu. "Ja proučavam pojavu koja je skrivena od čovjeka od tog vremena kada su muškarca i ženu odvojili. Vi naravno znate da su na početku oni bili jedno. U procesu istraživanja ja sam dospio do takvih dubina da reskiram da budem kažnjen, zato pišem samo to što je svakom poznato. Postoje četiri vida Ijubavi: Strast - to je Eros, on je nepredvidiv i nekontrolisan. Filia - prijateljstvo, ako imate druga, nema potrebe da se objašnjava. Storge - simboliše porodičnu Ijubav. Vi ste je spoznali kada ste bili dijete, vi ćete je spoznati kada postanete roditelj. Postoji još i agape - to je savršena Ijubav."
" Ljubav je velikodušna,
dobrostiva je ljubav,
ne zavidi,
ljubav se ne hvalisa,
ne nadima se;
nije nepristojna,
ne traži svoje,
nije razdražljiva,
ne pamti zlo;
ne raduje se nepravdi,
a raduje se istini;
sve pokriva, sve vjeruje,
svemu se nada, sve podnosi.
Ljubav nikad ne prestaje. "
( Apostol Pavle - Prva poslanica Korinćanima. )
Sposobnost majke da voli svoje dijete čak i da je ono invalid, nije lijepo, da je čak rastužuje i da daje tom djetetu cijelu sebe, to je najači dokaz Ijubavi. Naučnici su otkrili da majčinska i romantična ljubav potiskuju zonu mozga koja je odgovorna za negativne emocije. To znači ako je u vašoj vezi prisutno razdraženje, nezadovoljstvo, ili gnjev, vi ne volite.
Drugi dio mozga gdje su naučnici zabilježili smanjenju aktivnost, ispostavio se da je to centar odgovoran za kritiku. Ovo otkriće može da objasni sa stanovišta nervnog sistema, zašto je Ijubav slijepa? Kada ste zaljubljeni, vi ste slijepi. Naravno, ne bukvalno, prosto ta osoba nije takva kakvom je vi želite da vidite.
Tek kada kroz Ijubav gledamo na Ijude mi ih vidimo dobro. Ako gledamo na svijet bez Ijubavi, mi ga ne vidimo i ne razumijemo. A ako je naš pogled ispunjen Ijubavlju, tada bolje vidimo povezanost svijeta, povezanost života i Ijudi koji žive u našem okruženju.
Sedamdesetih godina XX vijeka, nekoliko mladih profesora sa Harvarda, sprovodi jedinstveno istraživanje. Za učešće u eksperimentu pozva se slučajno formirana grupa studenata. Svakom učesniku se provjerava zdravstveno stanje. Podaci se evidentiraju i unose u arhivu. Zatim je svaka mlada osoba pozvana na neformalan razgovor, tokom kojeg predavač mora da sazna kako ispitanik ocjenjuje odnos roditelja prema sebi, da li ga vole. Pri tom naučnike ne interesuje objektivna slika. Značaj imaju samo lična osjećanja učesnika eksperimenta: lično zadovoljstvo roditeljskom Ijubavlju, ili nezadovoljstvo u vezi sa tim što ih po njihovom mišIjenju, roditelji nedovoljno vole. Odgovori učesnika takođe se arhiviraju. Sa tim se prva faza istraživanja završava.
Isti naučnici su 35 godina kasnije, sproveli analogno istraživanje. Kod tih koji su prije 35 godina visoko ocjenili Ijubav i majke i oca, samo 25% od njih su bili nekada ozbiljno bolesni. Od onih koji su nisko ocijenili Ijubav oba roditelja, posle 35 godina, ta cifra je bila 87%. Ako je Ijubav majke visoko ocijenjena, a Ijubav oca nisko, ili obrnuto, slučaj bolesti posle 35 godina bio je kod 50%. Ispostavlja se da je sama percepcija Ijubavi bila moćan faktor budućeg zdravstvenog stanja.
U Japanu, Velikoj Britaniji i SAD, sprovedeno je niz anketa. Ispitanici su odgovarali na pitanja Da li ste ikada odbacili nekoga ko vas je stvarno volio? Da li vas je nekad odbila osoba koju ste stvarno voljeli? 95% i muškaraca i žena različitih nacionalnosti odgovorili su: "Da, odbacili su. ". To je veoma moćno čovjekovo iskustvo, skoro svi stradaju od neuzvraćene Ijubavi.
Koja je vaša prva reakcija na to što su vas odbacili? 75% odgovora je: "Boriti se za Ijubav. Vratiti Ijubav po svaku cijenu. " Isto tako se ponašamo kada osjećamo jaku žeđ ili glad. Kada je žeđ toliko jaka, da gutljaj vode znači život ili smrt. Voljenu osobu kao jedini izvor vode, strašno nam je da izgubimo, jer bez nje ćemo umrijeti.
Šta ste osjetili kada su odbacili vašu Ijubav? 100% odgovora je: "Osjetili smo nepodnošIjiv bol. ".
Niko ne izlazi iz Ijubavi bez patnje, svima nama u svakom slučaju biva bolno. Možeš ležati u postelji i previjati se, kao da osjećaš neku fizičku bol. Boli srce, boli stomak, boli duša, sve boli. Po zapažanju naučnika, neki Ijudi se brzo izbavljaju od te boli, tokom nekoliko mjeseci. A kod nekih proces izbavljenja može trajati deset i više godina. Poznati su slučajevi kada su Ijudi nepodnošIjivo patili do kraja svog života.
Petnaest Ijudi kojima Ijubav nije uzvraćena, saglasili su se da prođu kroz skeniranje mozga. Kod njih je pronađena aktivnost u oblasti mozga koja je povezana sa fizičkim bolom. To je oblast, koja izaziva fizičku bol u mišićima i koži.
Švedska, Geteborg. U klinici dr Hakana Olaussona primljena je žena sa teškom upalom mozga. Ona ne reaguje ni na šta: ni injekcije, ni elekroimpulsi ne daju nikakve reakcije. Mozak žene je skoro mrtav. Jedna od mladih doktorovih asistentkinja sa saosjećanjem dodiruje ruku bolesnice. I taj lagani, gotovo neprimetan dodir daje neočekivan efekt određene zone mozga oživljavaju. To su te iste zone mozga, koje se aktiviraju kada čovjek gleda u nekoga u koga je zaljubljen, ili kada majke gledaju svoju novorođenu djecu.
Tako je pronađen efekat laganog milovanja kože, efekt milovanja, nježnog dodira. Nervna vlakana koja je pronašao Dr. Olausson nazvana su S - taktilni afferentsi i u cijelom svijetu su postali poznati kao "nervi Ijubavi". Ne možemo reći kada se tačno razvijaju ti nervi, a pretpostavka je da se osjećaju od rođenja.
Veliki doktor Paracelzus, koji je živio prije više od sedam vjekova tvrdio je: " Čovjek ne voli srcem, niti sa mozgom, već cijelim svojim organizmom.". Od prvih minuta života, mi smo u stanju da osjetimo Ijubav. Naš mozak je opremljen sa najfinijim biohemijskim mehanizmima koji su predodređeni da prepoznaju Ijubav i prenose njezine signale. Krv raznosi tu informaciju po cijelom tijelu. A ako se čak i isključi mozak i tijelo postane nepokretno, čovjek uvijek zna je li pored njega Ijubav ili nije, u bilo kom stanju, u bilo kom uzrastu.
Zašto zaljubljeni muškarac i žena, nalazeći se u različitim djelovima svijeta, u isto vrijeme razmišIjaju jedno o drugom? Zašto sanjaju isti san? Zašto je drugi bolestan u isto vrijeme kada je prvi bolestan? Zašto se oni bez dogovora, istovremeno pozivaju telefonom? Zašto istovremeno izgovaraju iste riječi? Zašto osjećaju jedno te isto? Da li je to slučajnost?
Fenomen elektromagnetnog zračenja Ijudskog tijela već nekoliko godina se izučava u peterbuškoj laboratoriji profesora Korotkova. U brojnim istraživanjima se pokazalo da kod Ijudi koji su u stanju zaljubljenosti, karakter zračenja izgleda specifično. Zabilježeno je čak da i sama pomisao na voljenu osobu izazva kod svih zaljubljenih intenzivnije zračenje elektromagnetnog polja. Na jednoj etapi istraživanja je odlučeno da se sprovedu upareni eksperimenti.
K. Korotkov:"Ja sam fizičar, dosta sam skeptičan prema svemu, uprkos toga što se bavim nestandardnim stvarima. Dakle, kada su počeli ovi eksperimenti, ja sam sa stanovišta fizike shvatio da postoji uzajaman odnos napona, i da slika treba da izgleda na određeni način. U svim slučajevima kod zaljubljenih na ekranu monitora pojavljivale su se skoro dvije identične plavo svjetleće forme. Provjerili smo mnogo Ijudi, svi su imali sve standardno.
Onda je došao mladi par. Ja im kažem, stavite prste na elektrode, daj da vidimo. Odjednom sam pogledao na ekran i vidim da se njihovo polje naglo stapa. I znate, kad gledate dinamiku toga veoma je zanimljivo. Vidiš da postoji jedno polje i iznenada se proteže prema drugom i presijecaju se. Prema fizičkim zakonima suptotni naponi se privlače, mogu da se približe skoro do dodira, ali da stvore zajedničko polje nikada ne mogu! Ovo je šokantna pojava! Zato što shvataš da sa stanovišta fizike to ne može biti. Isključio sam sve, provjerio aparaturu, zamolio ih da izađu, a zatim ponovo da uđu. Ponovo uključio, i ponovilo se isto."
Energetska struktura koja se stvara u trenutku rađanja Ijubavi koju su otkrili naučnici, u drevnim kulturama zvala se Anđeo.
Starogrčka riječ "angel" se prevodi kao poslanik, vjesnik, glasnik. Kako nijedna Ijubav nije slična drugoj, čak i ako se dese u životu jednog čoveka u različitom vrijemenu, tako ni jedan anđeo ne liči ni na koga od svoje sabraće. Zadatak anđela je da se zalaže kod Svevišnjeg za svoje štićenike, da ih nevidljivo povezuje, pri razdvajanju, uzdiže iznad okolnosti, štiti njihova osjećanja. Funkcija anđela je strogo regulisana: svaki je odgovoran za jednu jedinu Ijubav. I on ne može da prenese svoju brigu na drugog muškarca i ženu, čak i ako se njegov par rastao. O tome šta se dešava sa anđelom, kada se Ijubav završi u drevnim knjigama se ništa ne govori.
Ljubav možemo da uporedimo sa sjetvom pšenice na polju. Ljubav - je sjeme koje sijemo tokom cijelog svog života. Ako posiješ Ijubav, znači da ćeš sakupiti dobru žetvu, a ako ne posiješ Ijubav, nećeš imati dobru žetvu. Tako je ustrojen svijet.
Jedan čovjek, kaže hindu parabola, došao je kod učitelja i rekao: - Želim da spoznam Boga. Pokaži mi put.
Učitelj je odgovorio: - Reci mi prvo, da li voliš nekoga?
- Ne zanimaju me svjetovne stvari. Želim da spoznam Boga.
- Razmisli još jednom, molim te. Da li si volio barem jednu ženu, barem jedno dijete, bilo koga?
- Već sam rekao, ja nisam običan mirjanin. Pokaži mi put, kako mogu da spoznam Boga.
Tada je učitelj rekao: - Idi i bilo koga zavoli.
Sredinom prošlog vijeka, francuski filozof Gabriel Onore Marsel, razmišIjajući o životu i smrti Ijudi, napisao je u svom dnevniku: Reći čovjeku " Volim te " znači reći mu "Ti nikada nećeš umrijeti. ".
Bolje od toga čovjeku se ništa ne može desiti, više od uzvišene Ijubavi. To je jednostavno već vrhunac. Ništa veće u svijetu ne postoji, od uzvišene, nesebične, čiste Ijubavi.
To je nešto najbolje što nam se može desiti."
(tekst iz filma "Tajne ljubavi")
Prevod i obrada: Beba Mur
http://bebamur.weebly.com/
Od postanka, na Zemlji je živjelo 100 milijardi Ijudi, svi oni su voljeli. Sada na Zemlji živi oko 7 milijardi Ijudi. Svi oni vole ili žele da vole. Ljudi žive zbog Ijubavi, pjevaju zbog Ijubavi, plešu, pišu o Ijubavi, oni ubijaju zbog Ijubavi i umiru zbog Ijubavi. Ljubav nas pokreće i opredjeljuje našu sudbinu. Ljubav je spontana, nelogična, nematerijalna.
Mi tražimo Ijubav, i možda je ne možemo uvijek dostići. Za nas, ona simbolizuje stanje sreće, realizaciju nečega što želimo da budemo i što pronalazimo. No, Ijubav je često veoma složena. Laž, odanost, Ijubomora, uživanje, prevara, niko ne zna kakva će biti tvoja priča i kako će se završiti. Međutim, svi znaju kako je ona počela. "Svi koji se zaljube", tvrdio je španski filozof Hoze Ortega i Gaset, "zaljubljuju se istovjetno, pametan i glup, mlad i star, buržuj i umjetnik. Ljubav, istovjetno dolazi svima. "
Ona vas okupira. Sve okolo nestaje vrijeme, novac, ugled, razonoda, obaveze. Nestaje sve što zanima Ijude u normalnom stanju, jer ste očarani tim licem, pogledom, tijelom, siluetom, glasom, samim prisustvom voljene osobe. Osjećate nevjerovatnu energiju, možete šetati, noću razgovarati do zore.
Karl Gustav Jung svjetski poznat psihijatar i filozof, uveo je pojam "kolektivno nesvjesno" i mnoge druge naučne termine, a samo za Ijubav, kaže riječi koje su daleko od nauke: "To nije pomućenje uma, a da li je umjesna uopšte ovdje riječ " um ". To je i svjetlost i tama, čijeg kraja nema i neće biti. I niko neće pobjeći toj tajanstvenoj sili. " Drugim riječima, svi smo mi osuđeni da volimo, ne znajući sa čim imamo posla.
"Ljubav nije od ovoga svijeta," govorio je drevni grčki filozof Platon, "ona nije ovdašnji cvijet. Voljeti znači približiti se tajni, a približiti se tajni, ne znači i spoznati je. "
Prije nekoliko godina u univerzitetskim centrima Njujorka pojavilo se neobično saopštenje. Ljudima koji smatraju da su zaljubljeni predloženo je da dođu u istraživački centar gdje bi naučnici pomoču specijalnog skenera, zavirili u njihov mozak, i razjasnili šta se tamo dešava. Fundamentalna nauka se nadala da će zabilježiti i objasniti neobašnjivo. Prije skeniranja, svima koji žele da učestvuju u eksperimentu, ponuđeno je da popune specijalne ankete. Naučnici su trebali da se uvjere da li su oni zaista zaljubljeni. Da li često dodirujete jedno drugo? Da li koristite zajedničke stvari? Da li gledate jedno drugo u oči? Ljudi koji su odgovorili sa "da" na sva ta pitanja, su zaljubljeni.
Posle uspješno popunjene ankete, ispitanici se smještaju u skener. Ispitaniku pokazuju fotografiju voljene osobe ili predlažu samo da pomisli na nju. Na ekranu monitora, jasno se vide procesi koji se pri tom dešavaju u mozgu. U njihovom mozgu su se dešavale mnoge stvari. Jedna od najvažnijih stvari koja se dešavala u mozgu je aktivnost malog sistema u osnovi mozga, u subkortikalnoj oblasti. Neurobiolozi je zovu subkortikalna zona velikog mozga. Ona se razvila u procesu evolucije, da bismo mogli naći hranu i vodu i da shvatimo da su hrana i voda to što nam je potrebno.
U istraživanju se otkrilo da je ta subkortikalna zona velikog mozga aktivna tokom zaljubljenosti. To je bilo veoma važno otkriće. Ta najstarija zona velikog mozga, odgovorna je za naše osnovne potrebe. Potrebe, za hranom, vodom, kiseonikom snom i zaštitom od ekstremnih temperatura. Kako Ijubav može biti povezana sa potrebom za hranom i vodom? Ako se bolje razmisli, Ijubav je isto tako životno značajna za Ijude. Ponekada samo zbog jedne riječi Ijubav nas može stajati gotovo života.
Naslednik kineske impreatorske porodice, Aisin Džulu, dvanaest godina je proveo u emigraciji, gdje se zatekao posle studentskih nemira 1989. godine. Tamo u Evropi Aisin Džulu je upoznao svoju Ijubav. To je bio srećan par. Kada se politička situacija u Kini promijenila 1995. godine, Aisin Džulua su pozvali u domovinu. Njegov položaj naslednika imperatorske porodice zahtijevao je u skladu sa tradicijom, da bude sa svojim narodom.
Ona ga je ispratila na aerodrom: " Ja i moja Ijubav ćuteći smo gledali jedno u drugo, između nas se pojavio unutrašnji skriveni razgovor. Ja sam na engleskom i njemačkom jeziku ne otvarajući usta, cijelo vrijeme vrištao: "Možemo li se ponovo sresti. ". U tom trenutku mi je prosto nedostajalo milosti da se okrenem i da je pogledam još jednom. Da sam se okrenuo da je pogledam, ja bih samo pocijepao svoj pasoš i avionsku kartu. Brzo sam ušao u avion i poletio nazad u domovinu.
Nijesam joj tada rekao: "Ja te volim". Nije lako izgovoriti te tri riječi. Svaki put u dubokoj noći kad se sve smiri, njezin lik i osmjeh momentalno mi isplivavaju ispred oči. Samo zbog tih misli živim, usamljen, već dvanaest godina. Ja sam neizmjerno vjeran i predan voljenoj."
Kad se posmatraju aktivnost velikog mozga kod čovjeka koji je jako zaljubljen vidi se da su aktivne te zone velikog mozga koje su obično povezane sa funkcijom za dobijanje zadovoljstva. To su iste te oblasti koje se aktiviraju pod dejstvom kokaina. I fiziološki i po ponašanju jaka zaljubljenost je slična narkomaniji. Najviše liči na zavisnost od kokaina, zbog dopamina, koji je i uzrok zavisnosti.
Zašto želimo Ijubav? Zato što je ona prijatna, tvrde naučnici, zahvaljujući dejstvu određenog niza hormona. Stanje euforije izaziva dopamin. Nivo dopamina se naglo povećava kada je čovjek zaljubljen. Naročito u zoni mozga koja je odgovorna za podsticanje i nagradu, čini nam se kao da smo dobili veliku nagradu. Reakcije tijela su direktno povezane sa drugim hormonom - noradrenalinom.
" Dragi moj pomoli ruku svoju kroz rupu,
a što je u meni ustrepta od njega.
Ja ustah da otvorim dragom svome,
a s ruku mojih pokapa smirna,
i niz prste moje poteče smirna
na držak od brave."
(Iz knjige "Pjesma nad pjesmama" od Solomona, peta glava, VllI vijek p. n. e.)
"U trenutku otkrio ti se smisao svega zvijezde su postale bliže, trava svetlija, nešto te obuhvatilo, i ponijelo daleko, daleko. " (Novela "Cvijeće u Limbu". Japanski pjesnik Sokyu Genyu, XX vijek.)
"Osjećaš da letiš. Osjećaš da živiš. To je Ijubav. " To je to stanje koje te uzdiže iznad zemlje, omogućava ti da poletiš, a kada si poletan možeš mnogo toga da učiniš. Shvataš da u tebi postoji energija, koja nema granica. Odmah osjetite razliku, istog dana kad se zaljubite. Od dana kada se zaljubite sva vaša priroda se mijenja.
"Draga, ti si moja svjetlost" kaže se u irskoj pjesmi o tom šta se dešava sa čovjekom kada je zaljubljen. Postaje nam nevažno šta se dešava okolo, i potpuno nam je nepotrebno da razgovaramo sa drugim Ijudima. Spremni smo da prekinemo rodbinske veze, uništimo prijateljstva, ako su oni prepreka da bi bili blizu voljene osobe. Da promijenimo državljanstvo, društveni status, pogled na život i sve to zbog voljene osobe. Sličan pogled na svijet naziva se ograničenost. Drugim riječima, zaljubljen čovjek postaje glup. Pogled postaje svetlucav i mek, a usta su blago otvorena u neodređenom osmjehu, koji stalno titra na usnama.
Ali, zašto nam priroda sve to radi? Priroda nam je dala mogućnost, da se usresredimo na jednog partnera i da osjetimo stanje euforije. To je energetski najefikasniji način za očuvanje vrste.
Zakon produženja vrste, smatra se najmoćnijim od svih zakona žive prirode. Naučnici vjeruju da je Ijubav neodvojiva od toga čemu služi. To je ono što nas primorava da idemo naprijed da proizvodimo djecu i obezbjeđujemo čovječanstvu novu krv.
"Blagodarim vas u dubini srca za očajanje kome ste vi uzrok. " Čitamo u jednom pismu iz 1655. godine. Portugalska monahinja Marijana Alkoforado saopštava primaocu čije je ime nepoznato: "Ja vas volim tako, kako samo i treba voljeti, beznadežno. ". Kakva je veza između razmnožavanja i Ijubavi monaha? Čime se može objasniti činjenica da Ijubav relativno često dolazi Ijudima koji ne trebaju da rađaju djecu. Znači li to da iznad zakona produženja vrste, postoji neki još moćniji zakon.
Naučnici pokušavaju da razjasne zašto se zaljubljujemo u jednu konkretnu osobu, a ne u drugu. Zašto baš on, a ne neko drugi? Koje osobine daju prednost njoj u odnosu na sve ostale? Koje specifične osobine treba da posjeduje čovjek da bi ga neko volio? Ispostavlja se da je dovoljno biti samo čovjek. Lijep ili ružan, dobar ili loš, nema značaja. Čak i prestupnik može biti od nekog voljen.
Veliki car Solomon, od Boga nagrađen nevjerovatnom mudrošću koji je znao odgovore na sva pitanja, priznao je svom narodu da četiri stvari ipak nije mogao da razumije: Put zmije po kamenu, put broda po moru, put orla na nebu i put muškarca prema ženi.
Istraživači fenomena Ijubavi obratili su pažnju na to da se Ijudi često zaljubljuju pod sličnim okolnostima. Neki od zaljubljenih su se sjetili, da je pojavi osjećanja prethodila opasna situacija. Naučnici su sproveli eksperiment. U prvom slučaju ispitanici su prelazili rijeku, preko oštećenog mosta, koji se u bilo kom trenutku moga srušiti. U drugom slučaju to je bilo dovoljno stabilna konstrukcija. U prvom slučaju na havarisanom mostu, vjerovatnoća pojave romantičnih veza bila je veća nego u drugom slučaju.
Tako možete povećati mogućnost zaljubljivanja povećanjem nivoa dopamina. Jedan od načina da se to uradi je povećati nivo opasnost ili uvesti neku novinu. Naučnici su takođe primijetili da se nivo dopamina povećava kod čovjeka kad on samo gleda film, čita knjigu ili sluša pjesmu o Ijubavi. To svojstvo u nauci se zove - teorija uma. To je sposobnost čovjeka da doživljava ne svoju, već tuđu Ijubav. Ta sposobnost je svojstvena samo čovjeku, bez nje ne bi bilo nikakvog smisla za Ijubav u literaturi, zato što ne bismo osjećali Ijubav koju vidimo kod drugih Ijudi.
Pošto je osjećaj koji se pojavljuje kod čovjeka u periodu zaljubljenosti direktno povezan sa hemijskim procesima, koji se dešavaju u mozgu, naučnici su postavili sebi pitanje: Može li se izazvati Ijubav pomoću inekcije hormona? Uslijedilo je niz eksprimenata. Nikada nije nađena pravilna kombinacija sastojka koja bi primorala jednu osobu da se zaljubi udrugu. Može se izazvati uzbuđenje u tijelu, ali da se bude zaljubljen, to zahtijeva nešto više od same hemije.
Seks može postojati nezavisno od Ijubavi, jer Ijudi mogu da imaju seks i zadovoljstvo od njega, čak i ako nijesu zaljubljeni. Da bi zaključili šta se dešava tokom seksa u laboratoriji profesora Korotkova su sprovodili eksperiment.
Korotkov: "Ispitanici, mladi muškaraci i žene bili su u zatvorenoj prostoriji. Bile su im prikopčane štipaljke i mi smo jednostavno na ekranu monitora posmatrali fiziološku reakciju."
Zaključak koji su donijeli naučnici prije svega odnosi se na muškarce. Ako je to "mehanički seks" energetika naglo pada, do stresnog stanja.
Korotkov: "To jest, seks zbog seksa iscrpljuje i troši. Nekoliko puta smo ponovili sličan eksperiment iako je on dosta složen. I svaki put kriva energetskog bljeska na monituru je pokazivala da u slučaju odsustva Ijubavi za vrijeme fizičke bliskosti, sva energija od muškarca prelazi ženi. Muškarac ostaje prazan. Kada je seks dio Ijubavi, tada on dovodi do rasta ogromne energije, i kod muškarca i kod žene. To je moćno stanje koje potom daje stanje potpunog zadovoljstva, poleta i osećanje da je to bilo nešto posebno."
Savremena nauka istražujući stanje romantične zaljublenosti i čitav spektar hormona povezanih sa njom dokazuje: Ljubav, je to što utiče na cio naš život. Zaljubljeni Ijudi žive duže.
Doktor biologija Andreas Bartels, istražuje oksitocin hormon koji povezuje dvije osobe. On se tako i zove "hormon vezanosti". Istraživanja su sprovođena na stepskom lemingu, oni se razlikuju od ostatka svojih rođaka time što formiraju par, vole da žive u istoj rupi, a nakon rođenja mladih postaju nježni i brižni roditelji. Kao što se očekivalo, u njihovoj krvi je otkriven oksitocin. Sve životinje koje su sklone monogamiji, imaju u hemiji svog mozga, ovaj hormon. U slučaju kada su se oksitocinski receptori ili lučenje oksitocina u krv blokirani, vezanost trenutno nestaje.
Postavlja se pitanje: Da li je Ijubav moguća bez oksitocina? Ne, Ijubav je tada nemoguća. No, svi mi imamo oksitocinske receptore Znači mi smo voljeli i voljećemo. Voljeće i ti Ijudi koji ne vjeruju u Ijubav, ili misle da nijesu sposobni za nju. Pošto je u nas založen ovaj mehanizam, niko neće uspjeti da izbjegne Ijubav. Oksitocin takođe ima značaj u društvenim djelatnostima ako uvodite ili dajete oksitocin u vidu nazalnog spreja drugim Ijudima oni će vam više vjerovati. A ako osjetit nečije povjerenje vaš nivo oksitocina će se takođe povećati. Čovjek sa povišenim nivoom oksitocina, to jest čovjek koji se nalazi u stanju zaljubljenosti na podsvijesnom nivou izaziva povjerenje kod Ijudi. Mi ne razumijemo uzrok te pojave, no to su prosto činjenice.
Čovjekov mozak funkcioniše na taj način, da kada je u stanju Ijubavi ne može obmanjivati ili biti licemjer, ne može se misliti jedno a govoriti drugo. Ako obmanjujemo blisku osobu, mi je ne volimo. Dakle, ako bi mogli zamisliti svijet bez Ijubavi tada i povjerenja u njemu takođe ne bi bilo.
Svaki put kada se zaljubimo, čini nam se da je to zauvijek. Ali, prije ili kasnije, euforija nestaje, a sa njom, po pravilu, i želje da se bude zajedno.
Zašto čovjek ne može tokom cijelog svog života da bude u stanju zaljubljenosti? Zašto smo stvoreni tako da se romantična Ijubav u nama rađa, živi i umire? Postoje tri istraživanja koje izučavaju osjećanje snažne romantične Ijubavi. I svi oni ukazuju po pravilu, da se ljudi nalaze u takvom stanju od 18 mjeseci do 3 godine. Biolozi to objašnjavaju tim da su tri godine dovoljne, da se vaše dijete rodi i ojača. Ako ostanete sa partnerom duži period, to već nije biologija. Ako vaše srce u blizini voljenog ne ubrzava ritam i vi mirno spavate noću, to već nije romantična Ijubav.
Otvoriti se drugoj osobi, otvoriti se svijetu, to je Ijubav. Pored tog stanja postoji i druga suprotna strana. U Ijubavi, mi postajemo ranjivi. Lako nas je uvrijediti, još lakše prevariti. Ljubav razoružava, lišava ambicije, volje. Ti više ne pripadaš sebi. Postoji samo nada da će te drugi prihvatiti. A tebe gotovo da nema. Mnogi Ijudi kad su spoznali Ijubav, posle toga su dugo plakali, ne shvatajući u čemu je stvar. No, možda to nije Ijubav, to može biti egoizam, to jest ono što mi zovemo strašću.
Ljubomora je jedna od najsnažnijih emocija. Na engleskom je zovu "zelenooka boginja" ona može da bude opsesivna. Između Ijubomore i Ijubavi obično se stavlja znak jednakosti. Međutim, naučnici su otkrili da su za ta stanja odgovorni različiti djelovi mozga. Tomografska istraživanja pokazuju da kod mnogih Ijudi zahvaćenih Ijubomorom, potpuno nedostaju znaci Ijubavi.
U pravoj vezi, ako zaista volite osobu i znate da će ona biti srećna sa nekim drugim, vi ćete se odreći nje. Vi ćete reći: "Ja ću otići, jer mi je stalo do tvoje sreće, više nego do svoje sopstvene. " Kako Kinezi kažu: "Ako si ti srećan, znači i ja sam srećan. ". To jest, pravo osjećanje je kada si spreman da daš svoju Ijubav na dar: "Radi sve što želiš, ako te to čini srećnim. ".
U nacionalnoj biblioteci u Atini čuvaju se stari tekstovi koji sadrže misli o Ijubavi. Bibliografi vjeruju da oni pripadaju starogrčkom filozofu Platonu. "Ja proučavam pojavu koja je skrivena od čovjeka od tog vremena kada su muškarca i ženu odvojili. Vi naravno znate da su na početku oni bili jedno. U procesu istraživanja ja sam dospio do takvih dubina da reskiram da budem kažnjen, zato pišem samo to što je svakom poznato. Postoje četiri vida Ijubavi: Strast - to je Eros, on je nepredvidiv i nekontrolisan. Filia - prijateljstvo, ako imate druga, nema potrebe da se objašnjava. Storge - simboliše porodičnu Ijubav. Vi ste je spoznali kada ste bili dijete, vi ćete je spoznati kada postanete roditelj. Postoji još i agape - to je savršena Ijubav."
" Ljubav je velikodušna,
dobrostiva je ljubav,
ne zavidi,
ljubav se ne hvalisa,
ne nadima se;
nije nepristojna,
ne traži svoje,
nije razdražljiva,
ne pamti zlo;
ne raduje se nepravdi,
a raduje se istini;
sve pokriva, sve vjeruje,
svemu se nada, sve podnosi.
Ljubav nikad ne prestaje. "
( Apostol Pavle - Prva poslanica Korinćanima. )
Sposobnost majke da voli svoje dijete čak i da je ono invalid, nije lijepo, da je čak rastužuje i da daje tom djetetu cijelu sebe, to je najači dokaz Ijubavi. Naučnici su otkrili da majčinska i romantična ljubav potiskuju zonu mozga koja je odgovorna za negativne emocije. To znači ako je u vašoj vezi prisutno razdraženje, nezadovoljstvo, ili gnjev, vi ne volite.
Drugi dio mozga gdje su naučnici zabilježili smanjenju aktivnost, ispostavio se da je to centar odgovoran za kritiku. Ovo otkriće može da objasni sa stanovišta nervnog sistema, zašto je Ijubav slijepa? Kada ste zaljubljeni, vi ste slijepi. Naravno, ne bukvalno, prosto ta osoba nije takva kakvom je vi želite da vidite.
Tek kada kroz Ijubav gledamo na Ijude mi ih vidimo dobro. Ako gledamo na svijet bez Ijubavi, mi ga ne vidimo i ne razumijemo. A ako je naš pogled ispunjen Ijubavlju, tada bolje vidimo povezanost svijeta, povezanost života i Ijudi koji žive u našem okruženju.
Sedamdesetih godina XX vijeka, nekoliko mladih profesora sa Harvarda, sprovodi jedinstveno istraživanje. Za učešće u eksperimentu pozva se slučajno formirana grupa studenata. Svakom učesniku se provjerava zdravstveno stanje. Podaci se evidentiraju i unose u arhivu. Zatim je svaka mlada osoba pozvana na neformalan razgovor, tokom kojeg predavač mora da sazna kako ispitanik ocjenjuje odnos roditelja prema sebi, da li ga vole. Pri tom naučnike ne interesuje objektivna slika. Značaj imaju samo lična osjećanja učesnika eksperimenta: lično zadovoljstvo roditeljskom Ijubavlju, ili nezadovoljstvo u vezi sa tim što ih po njihovom mišIjenju, roditelji nedovoljno vole. Odgovori učesnika takođe se arhiviraju. Sa tim se prva faza istraživanja završava.
Isti naučnici su 35 godina kasnije, sproveli analogno istraživanje. Kod tih koji su prije 35 godina visoko ocjenili Ijubav i majke i oca, samo 25% od njih su bili nekada ozbiljno bolesni. Od onih koji su nisko ocijenili Ijubav oba roditelja, posle 35 godina, ta cifra je bila 87%. Ako je Ijubav majke visoko ocijenjena, a Ijubav oca nisko, ili obrnuto, slučaj bolesti posle 35 godina bio je kod 50%. Ispostavlja se da je sama percepcija Ijubavi bila moćan faktor budućeg zdravstvenog stanja.
U Japanu, Velikoj Britaniji i SAD, sprovedeno je niz anketa. Ispitanici su odgovarali na pitanja Da li ste ikada odbacili nekoga ko vas je stvarno volio? Da li vas je nekad odbila osoba koju ste stvarno voljeli? 95% i muškaraca i žena različitih nacionalnosti odgovorili su: "Da, odbacili su. ". To je veoma moćno čovjekovo iskustvo, skoro svi stradaju od neuzvraćene Ijubavi.
Koja je vaša prva reakcija na to što su vas odbacili? 75% odgovora je: "Boriti se za Ijubav. Vratiti Ijubav po svaku cijenu. " Isto tako se ponašamo kada osjećamo jaku žeđ ili glad. Kada je žeđ toliko jaka, da gutljaj vode znači život ili smrt. Voljenu osobu kao jedini izvor vode, strašno nam je da izgubimo, jer bez nje ćemo umrijeti.
Šta ste osjetili kada su odbacili vašu Ijubav? 100% odgovora je: "Osjetili smo nepodnošIjiv bol. ".
Niko ne izlazi iz Ijubavi bez patnje, svima nama u svakom slučaju biva bolno. Možeš ležati u postelji i previjati se, kao da osjećaš neku fizičku bol. Boli srce, boli stomak, boli duša, sve boli. Po zapažanju naučnika, neki Ijudi se brzo izbavljaju od te boli, tokom nekoliko mjeseci. A kod nekih proces izbavljenja može trajati deset i više godina. Poznati su slučajevi kada su Ijudi nepodnošIjivo patili do kraja svog života.
Petnaest Ijudi kojima Ijubav nije uzvraćena, saglasili su se da prođu kroz skeniranje mozga. Kod njih je pronađena aktivnost u oblasti mozga koja je povezana sa fizičkim bolom. To je oblast, koja izaziva fizičku bol u mišićima i koži.
Švedska, Geteborg. U klinici dr Hakana Olaussona primljena je žena sa teškom upalom mozga. Ona ne reaguje ni na šta: ni injekcije, ni elekroimpulsi ne daju nikakve reakcije. Mozak žene je skoro mrtav. Jedna od mladih doktorovih asistentkinja sa saosjećanjem dodiruje ruku bolesnice. I taj lagani, gotovo neprimetan dodir daje neočekivan efekt određene zone mozga oživljavaju. To su te iste zone mozga, koje se aktiviraju kada čovjek gleda u nekoga u koga je zaljubljen, ili kada majke gledaju svoju novorođenu djecu.
Tako je pronađen efekat laganog milovanja kože, efekt milovanja, nježnog dodira. Nervna vlakana koja je pronašao Dr. Olausson nazvana su S - taktilni afferentsi i u cijelom svijetu su postali poznati kao "nervi Ijubavi". Ne možemo reći kada se tačno razvijaju ti nervi, a pretpostavka je da se osjećaju od rođenja.
Veliki doktor Paracelzus, koji je živio prije više od sedam vjekova tvrdio je: " Čovjek ne voli srcem, niti sa mozgom, već cijelim svojim organizmom.". Od prvih minuta života, mi smo u stanju da osjetimo Ijubav. Naš mozak je opremljen sa najfinijim biohemijskim mehanizmima koji su predodređeni da prepoznaju Ijubav i prenose njezine signale. Krv raznosi tu informaciju po cijelom tijelu. A ako se čak i isključi mozak i tijelo postane nepokretno, čovjek uvijek zna je li pored njega Ijubav ili nije, u bilo kom stanju, u bilo kom uzrastu.
Zašto zaljubljeni muškarac i žena, nalazeći se u različitim djelovima svijeta, u isto vrijeme razmišIjaju jedno o drugom? Zašto sanjaju isti san? Zašto je drugi bolestan u isto vrijeme kada je prvi bolestan? Zašto se oni bez dogovora, istovremeno pozivaju telefonom? Zašto istovremeno izgovaraju iste riječi? Zašto osjećaju jedno te isto? Da li je to slučajnost?
Fenomen elektromagnetnog zračenja Ijudskog tijela već nekoliko godina se izučava u peterbuškoj laboratoriji profesora Korotkova. U brojnim istraživanjima se pokazalo da kod Ijudi koji su u stanju zaljubljenosti, karakter zračenja izgleda specifično. Zabilježeno je čak da i sama pomisao na voljenu osobu izazva kod svih zaljubljenih intenzivnije zračenje elektromagnetnog polja. Na jednoj etapi istraživanja je odlučeno da se sprovedu upareni eksperimenti.
K. Korotkov:"Ja sam fizičar, dosta sam skeptičan prema svemu, uprkos toga što se bavim nestandardnim stvarima. Dakle, kada su počeli ovi eksperimenti, ja sam sa stanovišta fizike shvatio da postoji uzajaman odnos napona, i da slika treba da izgleda na određeni način. U svim slučajevima kod zaljubljenih na ekranu monitora pojavljivale su se skoro dvije identične plavo svjetleće forme. Provjerili smo mnogo Ijudi, svi su imali sve standardno.
Onda je došao mladi par. Ja im kažem, stavite prste na elektrode, daj da vidimo. Odjednom sam pogledao na ekran i vidim da se njihovo polje naglo stapa. I znate, kad gledate dinamiku toga veoma je zanimljivo. Vidiš da postoji jedno polje i iznenada se proteže prema drugom i presijecaju se. Prema fizičkim zakonima suptotni naponi se privlače, mogu da se približe skoro do dodira, ali da stvore zajedničko polje nikada ne mogu! Ovo je šokantna pojava! Zato što shvataš da sa stanovišta fizike to ne može biti. Isključio sam sve, provjerio aparaturu, zamolio ih da izađu, a zatim ponovo da uđu. Ponovo uključio, i ponovilo se isto."
Energetska struktura koja se stvara u trenutku rađanja Ijubavi koju su otkrili naučnici, u drevnim kulturama zvala se Anđeo.
Starogrčka riječ "angel" se prevodi kao poslanik, vjesnik, glasnik. Kako nijedna Ijubav nije slična drugoj, čak i ako se dese u životu jednog čoveka u različitom vrijemenu, tako ni jedan anđeo ne liči ni na koga od svoje sabraće. Zadatak anđela je da se zalaže kod Svevišnjeg za svoje štićenike, da ih nevidljivo povezuje, pri razdvajanju, uzdiže iznad okolnosti, štiti njihova osjećanja. Funkcija anđela je strogo regulisana: svaki je odgovoran za jednu jedinu Ijubav. I on ne može da prenese svoju brigu na drugog muškarca i ženu, čak i ako se njegov par rastao. O tome šta se dešava sa anđelom, kada se Ijubav završi u drevnim knjigama se ništa ne govori.
Ljubav možemo da uporedimo sa sjetvom pšenice na polju. Ljubav - je sjeme koje sijemo tokom cijelog svog života. Ako posiješ Ijubav, znači da ćeš sakupiti dobru žetvu, a ako ne posiješ Ijubav, nećeš imati dobru žetvu. Tako je ustrojen svijet.
Jedan čovjek, kaže hindu parabola, došao je kod učitelja i rekao: - Želim da spoznam Boga. Pokaži mi put.
Učitelj je odgovorio: - Reci mi prvo, da li voliš nekoga?
- Ne zanimaju me svjetovne stvari. Želim da spoznam Boga.
- Razmisli još jednom, molim te. Da li si volio barem jednu ženu, barem jedno dijete, bilo koga?
- Već sam rekao, ja nisam običan mirjanin. Pokaži mi put, kako mogu da spoznam Boga.
Tada je učitelj rekao: - Idi i bilo koga zavoli.
Sredinom prošlog vijeka, francuski filozof Gabriel Onore Marsel, razmišIjajući o životu i smrti Ijudi, napisao je u svom dnevniku: Reći čovjeku " Volim te " znači reći mu "Ti nikada nećeš umrijeti. ".
Bolje od toga čovjeku se ništa ne može desiti, više od uzvišene Ijubavi. To je jednostavno već vrhunac. Ništa veće u svijetu ne postoji, od uzvišene, nesebične, čiste Ijubavi.
To je nešto najbolje što nam se može desiti."
(tekst iz filma "Tajne ljubavi")
Prevod i obrada: Beba Mur
http://bebamur.weebly.com/
